Rajasthan (Indija) s djecom: teaser

rajasthan 2015 teaser

Putovati ili ne putovati? To nikad nije bilo pitanje.

Kako putovati sa dvoje male djece? To je pravo pitanje. I zašto (ponovo) Indija? Zašto baš Rajasthan? Kako se spremiti na put sa djecom od deveti mjeseci i četiri godine u jednu tako specifičnu zemlju? Ostaviti udobnost vlastitog automobila, poznatih trgovina sa dječijim potrepštinama i udobnu Evropu zamijeniti naizgled manje udobnom Indijom. Spremiti se za higijenske uvjete bitno drugačijih od onih na koje smo navikli, spremiti djecu, ne popiti dizenteriju, gliste ili nešto gore, sa veseljem čoporativno preskakivati preko kravljih govanaca na putu za kojeg ne postoji adekvatna zamjena. To je umjetnost. Jer, bez pokojeg govanca, pokoje prepreke i rijeke ljudi, ne može se doživjeti ono što Indija ima za ponuditi.

Jednostavno se iz sterilnih uvjeta prebacivati od jedne do druge znamenitosti bez da osjetite te ljude, popijete čaj s njima na ulici, dopustite da vas dodiruju u nevjerici što ste uopće tu... Ući u Indiju pod staklenim zvonom znači da niste ni ušli.

(Ponovo) ću citirati mađarskog pjesnika Janosa Haya koji je jednom rekao:

 

"Ako ne podnosiš da neko ugrožava tvoj prostor,
da razbija zid koji si podigao između sebe i ostalih,
onda gubiš.
Ako ne podnosiš da te dodiruju, hvataju,
da ti stavljaju ruku na rame,
i kada se izmaknu da između vas ostaje samo dim i buka,
gubiš.
Stojiš nasred Čandi čoka, pijace u starom Delhiju kao gubitnik.
Zvuci ulice ti izjedaju mozak i dok mujezin peva ne možeš da se setiš kuda si krenuo.

...

Ako si odrastao u sterilizovanim uslovima,
gubiš.
Indijci ti se smeju u lice, gledaju te pravo u oči, a ako ne smeš da im uzvratiš pogled,
gubiš.
Ako se držiš podalje, gledaju te s prezirom,
za njih si samo strano telo sa novcem.
Ako ne smeš da ih pogledaš u oči,
ako ne možeš da im se uneseš u lice,
ako ne vidiš autentičnost njihove bede,
gubiš.
Ti si turista, a Indija je popularna turistička destinacija.
Ostaćeš stranac u tuđoj zemlji."


-- Janos Hay (prijevod: Ivica Pavlović)

Pet indijskih gradova, osam letova, preko hiljadu kilometara u Indijskim željeznicama, nekoliko dugih taksija, bezbroj rikši, krave, veprovi, majmuni, slonovi i deve. Sve to u drugoj najmnogoljudnijoj zemlji svijeta. Kako to izgleda otići obiteljski u zemlju koju mnogi ne bi kročili ni za opkladu.

Kako su na naše prisustvo gledali domaći, a kako stranci?

Dok se puni izvještaj još piše, pred vama je teaser iz Rajasthana. Četiri para očiju, jedna planinarska nosiljka, jedan kofer, četiri ruksaka i puno lijepih uspomena ... I četiri bijela Indijca u samo naizgled stranom svijetu...