Sto mu gromova!

"Sto mu gromova,
jelenskih mi rogova,
svih mi dabrova s Ontaria,
karamba, karambita,
tako mi čukundeda vrača
i bubnjeva Darvuda,
dal’ je bilo bolje za vrijeme druga Tita?!"
-- Rambo Amadeus

Da li ste ikada mijenjali bateriju na Polarovoj traci? Ne znate što je to Polar? NE ZNATE ŠTO JE TO POLAR?!?!?!  :)
Možda vam je i bolje tako. ;) Za one koji ne znaju, recimo samo da je to jedan finski proizvođač jako dobrih i nimalo jeftinih uređaja za mjerenje pulsa. Dakle, pulsmetar. Uređaj koji mjeri puls, visinu, brzinu na bciklu i trčanju, kadencu pedala na biciklu, watte na biciklu i sve to sprema u memoriju i kasnije na PC-u iscrtava šarene grafove koji su vam korisni samo ako točno znate što gledate, što ste radili, koji vam je cilj. Može biti odličan uređaj za planiranje i praćenje treninga, ali isto tako vam može biti samo papreno skupa i nepotrebna igračka.

Ali vratimo se mi traci.Znam da vas dosta ima Polar pulsmetre pa bi vas ovo moglo zanimati.

Službeno naziv je "wearlink T31 coded". Radi se o traci za Polara koju su prezentirali kao revolucionalan izum. U praksi se pokazala kao udobna traka, ali nikako bez svojih mušica. Naime, spajanje senzora na traku pomoću drukera ima dva bitna nedostatka. Prvi su nespretno riješeni plastični držači na samoj traci. Mnogi su rijetko odvajali senzor od trake (obično se odspoji samo jedna strana senzora prilikom stavljanja i skidanja) i kad bi, nakon pola godine, probali skinuti senzor znao se desiti - KRC. Drugi nedostatak (po meni bitno ozbiljniji) je nakupljanje kamenca na drukerima (usljed znojenja) i gubitak kontakta zbog tog kamenca, zbog čega pulsmetar ne hvata dobar puls ili ga ne hvata uopće. Ova iritantna pojava je zaslužna za dolazak wearlink-a na zao glas. Na svu sreću, ovu pojavu možemo efikasno eliminirati redovitim održavanjem trake: traku (bez senzora!) valja prati jednom tjedno u veš mašini (ja je perem sa biciklističkom odjećom) bez omekšivača, a drukere i kontakte na samom senzoru treba tu i tamo špricnuti sa kontakt sprejem kojeg možete kupiti u Čipoteci ili bilo kojoj trgovini elektromaterijalom. I uvijek držite senzor odspojen od trake kad je ne koristite (samo ga nemojte izgubiti).

I stvar onda radi onako kako bi trebalo (za 99% ljudi).

E, ali nakon 700 sati treninga bateriju u senzoru trake treba zamijeniti. Mislim, ne morate vi, ali traka se ponaša kao da ima prljave kontakte i ribanje drukera ne pomaže. :)
I tu dolazimo do problema: ti ludi Finci su lijepo zamislili zamjenu baterije na senzoru trake kao nešto što korisnik sam napravi ako ima novčić u džepu s kojim se otvara poklopac baterije. Ovo je teorija. Praksa je, pogađate, bitno drugačija. Nakon 700 sati treninga se taj plastični čep koji inače odlično dihta i garantira vodonepropusnost do 30m tako jako zapekne, da mu prvo morate rub natopiti sa wd-40 i kiseliti ga u tome neko vrijeme. Onda uzmete jedan debeli veliki šrafciger (novčić pali samo kod mlohavih primjeraka) i uprete u njega ko u životinju. Onda se poklopac, ako imate sreće, pomjeri iz tvrdog close u spasonosni open položaj. E, ali onda imate problem kako taj poklopac izvaditi. Naime, iako ste ga odlobodili okova, on ne ide napolje, a nemate ga za što uhvatiti izvana da ga povučete. Tu nekad pali dovoljno uzak i čvrst šiljak.Naglašavam ovo nekad, jer sam na taj način uspio zamijeniti bateriju prvi put, ali ne i danas.

Što se desilo? Pa senzor mi je otkazao prije svojih navršenih 700 sati rada od zadnje promjene baterije. I to je otkazao odjednom - nema slike, nema tona. Odmah mi je to bilo sumnjivo, ali prvo sam se trebao uvjeriti u stanje baterije. Da bih promijenio bateriju ovoga puta sam morao rastaviti cijeli senzor i izvaditi pločicu kako bih sa unutrašnje strane mogao istisnuti bateriju i poklopac van jer drugačije nije išlo.

"O, oca vam mangupskog", što bi rekao stari Topalović. I bio bi u pravu. Ludi Finci su napravili bullet-proof poklopac koji ne ide van ni kad ga se otpusti po proceduri. :)

Uglavnom, ako ikad budete mijenjali bateriju na ovom senzoru, možda me se sjetite dok budete stenjali pokušavajući odvojiti ono što se čini neodvojivo. Pa ako vam nikako drugačije ne bude išlo, jedino vam ostaje rastaviti sve i pogurati bateriju sa druge strane. Inteligentna rješenja iz Finske. :) Samo pažljivo dok budete vadili elektroniku da ne potrgate spoj zavojnice sa tiskanom pločicom.

Nikad nisam bio dobar sa finom mehanikom, ali sam uspio ovo rasklopiti bez da sam izgubio neki dio i sastaviti bez da sam imao viška dijelova. I kad sam sve nazad sklopio... Pogađate - promjena baterije nije pomogla. Senzor nije trzao. Unimer je (kad sam ga uspio pronaći u firmi) za staru bateriju pokazao 3,01V, a za novi 3,26V. Obje baterije su bile ispravne. Držao sam u ruci skupo finsko smeće u bullet-proof kućištu unutar kojeg je otišao neki lem ili koji već vrag. I bio sam ljut i potpuno nemoćan.

Dok sam ja tako skidao zvijezde s neba, naišao je kolega s posla i drug aikidoka koji se ponudio da za vikend prelemi cijelu pločicu jer bi se moglo desiti da je u pitanju nekakav hladni lem ili puknuće istog koji se i ne vidi prostim okom. Ovo je imalo smisla, jer mi senzor ne radi otkako mi je pao na parket pred dva dana. Padao je on meni i puno puta prije, ali uvijek postoji onaj zadnji pad. :)

Poanta? Pa poanta je da ti iz Polara nisu normalni! Promjena baterije kao "user replaceable"? Naravno da jeste u laboratorijskim uvjetima. Naoružajte se sa wd-40, oštrim malim i bad-ass velikim šrafcigerom i pokojim persenom kad budete išli mijenjati bateriju. I da, ne zaboravite jednu CR2025 bateriju. ;)

Da li će drug Ozren uspjeti reanimirati mrtvo finsko puhalo ili me čeka trošak od 40 eura za novu traku? Saznajte u ponedjeljak.

U međuvremenu barem znam od koga ću se ogrebati za senzor za vikend i ko ne trenira u 6 ujutro. ;)

UPDATE: Čika Ozren je našao puknuti lem i pokrpao ga, ali stvar i dalje neće radi. Očigleno je još ponešto trulo u državi Finskoj. :)
Sagu ćemo nastaviti u miru, a ja sam si već rezervirao novu traku. I probaću ovu ne bacati previše po parketu, možda poživi duže od 1100 sati treninga. ;)