30. Berlin polumaraton
S obzirom da berlinski maraton i polumaraton nisu u istom terminu, moram priznati da nisam očekivao ovoliko ljudi. Na samom polumaratonu je startalo preko 23000 ljudi iz 94 države. "Rulja", reklo bi se na prvi pogled. Ne baš. :) Na berlinskim ulicama se ta rulja utopila u vizuru grada i meni je izgledalo je da je trčalo puno manje ljudi.
Zašto Berlin? Trebalo je odabrati neki rani proljetni polumaraton, a Berlin je grad u kojem dosad nisam bio. Osim toga, sudjelovati na jednoj ovakvoj manifestaciji i trčati slobodno po nekad podijeljenom gradu teško da se može odbiti. Još kad sam vidio da se trči kroz brandenburška vrata, to je bilo to - idemo u Belin! :)
Vrijeme nam nije bilo previše naklonjeno, ali ne mogu ni reći da je bilo nešto posebno loše. Za cijeli vikend je prognoza bila kilava i sitna kiša i zrake sunca su se izmjenjivali po nekoliko puta dnevno.
O registraciji se nema što reći - njemački precizno i uvježbano. Registracija je bila na starom Tempelhof aerodromu. Trebalo mi je pune 3 minute da obavim registraciju i dobijem majicu. Ovo je nešto o čemu se može samo sanjati na domaćim utrkama.
Na samom startu koji je bio relativno kasno (u 10:45) nas je dočekalo tmurno nebo, ali i vesela muzika koja je podgrijavala atmosferu. Dok smo čekali da opali startni pištolj, počele su i prve kapi kiše, tako da smo startali po kišici. Kiša se pojačavala do petog kilometra, a onda je prestala da bi iza desetog kilometra još i zasjalo sunce. Dorianu se ovo nikako nije sviđalo. Sunce nakon kiše znači isparavanje i vlagu, a samim tim i otežano trčanje. Na svu sreću, tu i tamo je pirio lagani prohladni vjetar koji je stvari držao u normali. Po uličnim ćoškovima su razni bubnjari i trubači zabavljali trkače i prolaznike.
O samoj utrci mogu reći vrlo malo. Naime, kilometri su prolazili kao metri. Učas smo bili na desetom kilometru. Tempo smo držali kako smo i namjeravali, a trčati je ovaj puta bilo iznimno lako. U biti smo radili još jedan dužinski trening. :) Kao i na svim velikim utrkama, u početku ima dosta ekipe koja precijeni svoje mogućnosti i navali ko da nema sutra. Zadnjih 5-6 kilometara smo ih samo prestizali, a na kraju smo bez problema mogli ubrzati. Baš smo komentirali kako smo se taman zagrijali, a ono - kraj. :)
Rekao sam da ćemo jednom prilikom na utrke koje planiramo ovako trčati ponijeti magnetski šah pa da vidimo jel može pasti kakav šah-mat u prvih 10 kilometara. :)
Moguće je da su nam moždane vijuge bile okupirane razmišljanjima o drugom svjetskom ratu, nacistima i saveznicima, Reichstagu, brandenburškim vratima (sjetio sam se scena regrutirane njemačke djece koju su pred kraj rata kroz ta vrata ispraćali u smrt), berlinskom zidu, svom tom sivilu prošlosti na mjestu u kojem danas vladaju boje, šarenilo i smjeh... Možda nam se zbog svega toga činilo da kilometri tako brzo prolaze.
Vrijeme: 1:43:04, prosječni tempo 4:53min/km. Puls je bio kao i na savskom polumaratonu. Teren je ravan ko tepsija i lako se može taktizirati tempo ako želite ići na rezultat. Ako želite samo uživati u utrci po ulicama Berlina, za to vam ne treba taktika - samo da dignete dupe i odete tamo. ;) Što god imali u vidu, vrijedi otići.
Službeni finisher clip (da, imaju i to :)) je ovdje.
https://strsljen.org/trcanje/294-30-berlin-polumaraton#sigProIdb41712ad84
